Bleiburg – 70. obljetnica jednog od najtragičnijih poglavlja hrvatske povijesti

Delegacija globalnog HSK-a položila vijenac na spomenik hrvatskih mučenika

U subotu, 16.05.2015., pred oko 60 tisuća hodočasnika, prema službenom ozvjesću austrijske policije, veličanstveno je obilježena 70. obljetnica najveće tragedije stradavanja hrvatskoga naroda.

Komemoracija je upriličena u organizaciji Počasnog bleiburškog voda  pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda Dragana Čovića.

Molitvu odrješenja na groblju Unterloibach predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Slijedila je zatim procesija prema oltarnom prostoru na Bleiburškom polju gdje je kardinal Josip Bozanić predvodio misu za sve žrtve Bleiburga i križnih putova te održao zapaženu homiliju.

„Prije 70 godina, kada je veliki dio Europe i svijeta slavio oslobođenje od totalitarnih ideologija zla, mi mjesec svibanj 1945. pamtimo po strašnim pokoljima, zločinima protiv čovječnosti počinjenim pod znakom zvijezde petokrake“, izjavio je u subotu na bleiburškom polju Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.  „Potreban nam je otklon od svih ideologija zla, fašizma, nacizma, komunizma. U našoj zemlji natopljenom krvlju važno je tražiti istinu. Ovo je polje hrvatske nade“, istaknuo je Bozanić u propovjedi.

U nastavku komemoracije molitvu za žrtve islamske vjeroispovijesti vodio je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Aziz Hasanović.

Vijence u znak sjećanja u nastavku komemoracije, među ostalima, položili su u ime hrvatske predsjednice njezina posebna izaslanica Bruna Esih, vodstvo HDZ-a na čelu sa predsjednikom stranke  Tomislavom Karamarko-om, branitelji iz Savske ceste, izaslanstvo Koruske (KHD) i SDS (Slovenske Demokratske Stranke), izaslanici stranke HSP-a  te mnogi drugi uzvanici i predstavnici Hrvata iz RH, BiH, Njemačke, Austrije, Švicarske i drugih europski zemalja, te SAD-a, Kanade i Australije.

U ime globalnog Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) na oltar hrvatskih mučenika vijenac su položili  – iz Švicarske, glavni tajnik globalnog HSK, gospodin Vinko Sabljo, iz  Njemačke dr. Neda  Caktaš, 2. dopredsjednica,  i Niko Ereš, glavni tajnik HSKNJ-a. U organizaciji sudjelovali su Igor Lacković predsjednik,  te Franjo Rastigorac dopredesjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Austrije.

Za hrvatsku povijest i publicistiku danas zacijelo nema zamršenije i emocionalno obojenije teme od zbivanja u Koruškoj tijekom svibnja 1945. godine, kada su u okrutnim okolnostima život izgubile stotine tisuća ljudi. Mnogi su pokušavali prodrijeti u duboko zakopanu tajnu, no nisu uspjeli jer su izvršitelji zločina nastojali obrisati svaki trag o svom zločinu, tako da nije ostavljen ni popis žrtava, niti su obilježeni grobovi. I dan danas seljaci prevrću kosti, vojne oznake, municiju i ostale jezovite ostatke tih dana na liniji Slovenj Gradec – Dravograd – Bleiburg.

Premda je na samom Bleiburškom polju počinjeno manje ratnih zločina s obzirom na broj zločina koji su uslijedili kasnije, Bleiburg je bio posljednji plamen vjere i nade u spas, a danas je simbol stradavanja Hrvata.

Upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja bila su najteža za hrvatski narod. Mnogi su, probijajući se kroz Sloveniju, izginuli, zarobljeni, prisiljeni na predaju, dok je glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. na polju u austrijskom gradiću Bleiburgu, posredništvom britanskih snaga, prisiljena na predaju, a potom prepuštena na milost i nemilost partizanima. Svi su oni, svrstani u zarobljeničke kolone, usmjereni u unutrašnjost, da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju, o čemu svjedoče brojna stratišta od Maribora do Kočevja.

Preživjeli su dalje usmjereni kroz Hrvatsku i izvan nje, te je stradavanje i ta kalvarija nastavljena sve do Makedonije i Kosova.

Izručivanje žrtava kod Bleiburga jedna je od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti, tajna o kojoj ni počinitelji nisu međusobno razgovarali. Nažalost, u čuvanju te tajne sudjelovale su i moćne sile svijeta koje su također željele prikriti zločin koji su počinili nad poraženim i razoružanim hrvatskim narodom.

Stoga iznenađuje odluka Velike Britanije da povijesnu arhivsku građu iz tog vremena zadrži pod pečatom još narednih 20 godina. Naime u rekonstrukciji blajburškoga slučaja važno je i nezaobilazno objavljivanje i analiza britanskih dokumenata koji se odnose na tu problematiku. Dakle, svi oni koji su pokušavali rekonstruirati blajburške i poslijeblajburške događaje nisu i neće jos dugo imati uvida u potrebnu građu. U duhu europske suradnje bilo bi neophodno da se konaćno i to poglavlje povijesti stručno obradi uz pomoć strućnjaka kao što su dr. Bruna Esih, prof. Josip Jurčević i drugi.